понедељак, 02. мај 2016.

AiR Lastovo 2016: 53 sata na Lastovu

Ivor Igrec, HERITAGE GO PRO u posjeti s Andrejem Beretom, umjetničko udruženje ARTIKAL
     
KAKO JE SVE ZAPOČELO
     
           Priča započinje jednog karakteristično sivog, zagrebačkog dana na samom kraju prošle godine, u jednom užurbanom baru na Tkalčićevoj ulici gdje smo se moje kolege/prijatelji i ja složili, potaknuti mnogostrukim razlozima, da bi bilo jako zgodno ubrzo posjetiti otok Lastovo.

1
          
                Cilj je bio podesiti jedno poslovno putovanje i izviđanje Lastova u svrhu skupljanja informacija i sastanaka sa svima koji bi mogli pružiti podršku pri osnivanju i provedbi ljetne umjetničke kolonije na otoku. Formiranjem iste, umjetnici iz raznih krajeva ovog trećeg kamenčića od Sunca imali bi priliku biti inspirirani otokom pri stvaranju svojih umjetničkih djela. Njihov krajnji cilj bio bi kulturno obogatiti njegovo područje što bi dovelo do toga da otok bude inspiracija, ne samo navedenim umjetnicima, nego i posjetiteljima te njegovim stanovnicima. No prije svega, otok je trebao poslužiti kao inspiracija i generator ideja nama i našem novom prijatelju i suradniku Andreju te smo iz tog razloga dogovorili posjetu otoku baš u vrijeme njegovih najvažnijih dana, Lastovskog poklada. Lastovski poklad je jedna od najposebnijih i najautentičnijih karnevalskih tradicija koja postoji na prostoru čitavog Jadrana, a izvodi se, u gotovo neprekinutom nizu, već pola tisućljeća. Budući se, sa sigurnošću ne može utvrditi nulta točka početka njegova izvođenja, najraniji spomen seže u kraj  XVI. stoljeća.

              Podrijetlo poklada se veže uz dolazak katalonskih ili saracenskih gusara u blizinu otoka, nakon njihovog napada na susjednu Korčulu. Prema predaji, gusari su tada poslali turskog glasnika koji je trebao naložiti otočanima da se predaju ili će ih zadesiti ista sudbina kao i Korčulane. No, Lastovci se nisu dali tek tako zaplašiti već su se naoružali i krenuli u napad. Žene i djeca su se sklonila na kopno te su se bosonoga uputila prema Humu, moleći sv. Juru da im pomogne. Po legendi, njihove su molitve uslišane te se digla oluja koja je uništila gusarsku flotu, za vrijeme koje su otočani uhvatili glasnika s ciljem da ga dodatno ponize. Prije njegove smrti, proveden je kroz mjesto na leđima magarca i nakon čega je osuđen na smrt lomačom. Tim postupkom i ceremonijom spaljivanja lutke Poklada, koja se od tada održava svake godine na zadnji utorak prije Čiste srijede, su poslali jasnu poruku „kolegama“ nastradalih pirata, da prije nego im padnu slične ideje na pamet, moraju dobro razmisliti o posljedicama jer s njima nema šale te da su spremni ići u krajnosti da obrane svoju slobodu i način života. Piratstvo je bilo i razlog smještanja mjesta Lastovo u sigurnu unutrašnjost otoka gdje su mogli lakše pripremiti obranu i evakuaciju u slučaju napada s mora. Lastovci se počinju spuštati na obalu tek od XVIII. stoljeća kada su obližnji gusari, posebice oni ulcinjski, shvatili da im se više isplati baviti poštenim djelatnostima poput ribarstva i ponekad manje poštenim kao što je trgovina, umjesto da riskiraju sudbine poput one spaljenog turskog glasnika koji je toliko inspirirao običaj.

         Simbolika Lastovskog poklada može se objasniti kroz promatranje više pokladnih rituala. Ceremonija culjanja, vješanja lutke Poklada i njegovog klizanja po užetu koje je popraćeno eksplozijama petarda, kao i njegov konačni kraj na lomači, mogu se shvatiti kao pročišćenje zrakom i vatrom, tj. ritualno pročišćenje čitave zajednice od svih zala koje su je zadesile tijekom prošle godine. Također, skupljanje jaja i povezivanje sponama dijela maškara u pokladnim plesovima se može promatrati kao ritual inicijacije i obreda plodnosti, s obzirom na to da je Lastovo od početaka bio zajednica poljodjelaca i stočara. Samo culjanje Poklada se prati u tišini jer njegov pad s konopca ili tijekom nošenja navještava lošu godinu berbe i žetve. Tijekom pokladnih dana čitav otok prilično oživi od uobičajene uspavanosti zimskog života na otoku, s obzirom da se mnogi Lastovci vrate iz dalekih krajeva, čak iz Sjeverne i Južne Amerike te Australije da bi sudjelovali u manifestacijama.

10

Culjanje  KLIK NA VIDEO!

PRVI SATI NA LASTOVU

                 Naš odlazak na Lastovo bio je školski primjer spajanja ugodnog s korisnim u čemu smo dobili pregršt i jednog i drugog, u toj mjeri da bi ja, vaš izvjestitelj, najradije iskoristio ovo vrijeme nakon povratka za poduži odmor u krevetu sa šalicom vrućeg kakaa, da me trenutno ne drže svježi i jaki dojmovi te želja da podijelim ovu priču s drugima. U našoj maloj firmi je ustanovljeno da sam ja taj, koji je u pokladnim danima najmanje zauzet te da sam jedini u stanju otići na Lastovo bez da ponesem laptop, printer, skener i plik papira razne dokumentacije, veći od kineskog telefonskog imenika. Dolaskom našeg dragog prijatelja i suradnika Andreja u Split te našim ukrcavanjem u trajekt Lastovo, koji je svojim nazivom govorio sve o svojoj konačnoj destinaciji, počela je naša mala Odiseja. Ona je ubrzo u potpunosti zaslužila taj naziv jer se uskoro počelo zaista činiti da nam je sami Posejdon za petama te da smo ga nečim nama nedokučivim prilično razljutili, s obzirom na valove koji su nas nemilice napadali. Trajekt bi bio jako komforan i ugodan da vani nije bjesnila oluja dostojna jednog rta Horn te moram priznati da je moja malenkost po prvi put zaista imala nekakvu predodžbu što to znači imati morsku bolest. Najvidljivija posljedica ljuljanja je bila moje lice koje je zastrašujućim brzinama i kontrastima mijenjalo boje. Vrlo brzim slijedom je promijenilo sve primarne, a zatim sekundarne i tercijarne boje.

                  Nakon petosatnog ljuljanja po Jadranu i spasonosnog, iako kratkotrajnog predaha u Veloj Luci, trajekt je uplovio u Uble, mjesto koje za posjetitelje predstavlja ulazni prag u svijet Lastova. Ublima ćemo se vratiti kasnije, jedino što je te večeri bilo vidljivo u tankoj liniji svjetala uz obalu koja je inače bila okružena posvemašnjim mrakom je jedna zgrada s lučkom kapetanijom i kafićem u istoj te benzinska postaja. Kraj iste se također nalazio i autobus za mjesto Lastovo koji nas je direktno odveo tamo, k našim domaćinima, vlasnicima apartmana koji smo tom prigodom rezervirali. Ono što ćemo otkriti ujutro kada dobijemo pravu predodžbu o mjestu gdje smo došli je, da se Lastovo prostire na obroncima brda koje zatvara jednu dolinu gdje se nalazi i novouređeni Trg lastovskog poklada. Sveukupno morfologija terena asocira na grčki teatar u kojem su radijalno raspoređene kuće na poziciji gledališta, a kotlina s trgom Lastovskog poklada se može shvatiti kao pozornica Lastova, što će se uskoro i pokazati na više načina, a ne samo zbog prostornog položaja.

2

                    Bez obzira na mrak već tada smo uokolo mogli vidjeti najkarakterističniji arhitektonski element Lastova. Stari Lastovci su gradili svoje fumare često u međusobnom natjecanju da im taj dimnjak ispadne što ljepši, kvalitetniji ili veći, a svaki novi fumar je bio sve originalniji i neobičniji pa tako neki imaju životinjske rogove koji su stavljani kao uroci ili poruga susjedu. Čitavo nadmetanje me podsjetilo na jednu malo poznatiju utrku, onu koja je rezultirala  izgradnjom mnogbrojnih tornjeva i kula San Gimignana. Osim toga, Lastovo je mjesto u kojem na starim kućama u potpunosti dominira crvena kupa kanalica, umjesto krovišta sastavljenog od kamenih ploča koje je inače karakterističnije za stare dalmatinske kuće. Razlog leži u jednom od mnogih utjecaja koji je na otok ostavila inače kratkotrajna talijanska uprava, koja je svako domaćinstvo opremila jeftinom i pristupačnom kupom kanalicom.

                  Naši domaćini su nam predstavili otok u najboljem svijetlu i bez obzira na umor i zadnje, tvrdoglave tragove brodske mučnine, nisam mogao ne biti zagolican njihovim hvalospjevima domaćeg voća i povrća koje kao da odolijeva modernim tekovinama umjetnog uzgoja i metodama prskanja. U isto vrijeme sam se uvjerio da bar što se tiče grožđa i njegovih prerađevina ta njihova konstatacija u potpunosti drži vodu, jer je izvrsno lastovsko bijelo vino uskoro odagnalo bilo kakve tragove vrtoglavog dolaska na ovaj otok. Ipak, s obzirom na to da smo rano ujutro imali sastanak s načelnikom općine koji je praktički bio nezaobilazni razlog našeg dolaska, uspjeli smo se othrvati čarima lastovskog vina dovoljno rano da pred načelnika u najmanju ruku ne dođemo s podočnjacima i crvenim očima od neispavanosti.

PRVI DAN: UPOZNAVANJE S LASTOVOM I NOĆNI HOUSE/BAR CRAWLING

                Stupanj odmornosti na stranu, jutarnji sastanak s načelnikom je prošao u vrlo pozitivnom svijetlu te su naši planovi što se tiče prostora aktivnosti i održavanja počeli dobivati malo jasnije okvire. Također, načelnik je odlučio ustupiti dio svog vremena i tijekom popodneva da nas provede jednom od mogućih lokacija unutar kojih bi se mogle provoditi određene aktivnosti kolonije, što je s obzirom na njegovu zaposlenost pri organizaciji i sudjelovanju na Pokladama bio prilično velikodušni ustupak u njegovom tada prilično napetom rasporedu. Kako smo prije sastanka imali čitavo jutro između 9:00 i 14:00, napravili smo jednu malu Maslowovu piramidu potreba koja je uključivala pokoju kavu i ručak, kao i svojevrsno izviđanje jedne od lokacija – malog naselja Lučice koja predstavlja, uz uvalu Sv. Mihovila, najbliži kontakt mjesta Lastova s morem na nekih 10-tak minuti hoda od samog naselja. Čitavim putem između navedenih naselja nalaze se mnoge stijene koje   u kojima je netko prepoznao i životinjske i ljudske oblike, dodatno utvrđujući taj utisak sa sprejem ocrtavajući oči i usta na njima, netko je očito pokušao od otoka Lastova pretvoriti Uskršnji otok, na jedan malo suzdržaniji način. Nakon brzog pregleda mjesta Lučica koja se trudom lokalnog stanovništva očuvala i/ili obnovila, posebno se istakla u krajoliku jarko obnovljena crveno-narančasta boja kupa kanalica i maslinasto –zelena boja drvenih vrata i prozorskih grilja.

5

                
                   Nakon što smo ustanovili da bi navedena lokacija bila pogodna kao potencijalna lokacija smještanja umjetnika, a i da se mi sami ne bi baš bunili protiv toga, veliki valovi i prazni želuci su nas otjerali nazad prema centru Lastova. Tamo se u jednom od najvažnijih centara okupljanja za vrijeme Poklada – restoranu/sali Bačvara, upravo dovršavala izrada Poklada od slame i njegovo odijevanje u njegovu ceremonijalnu nošnju čiji je kraj označen bacanjem jedne od petardi koje će vrlo skoro značajno obilježiti Pokladov kratki „život“. Tada sam prvi put čuo lastovsku liru čiji će karakteristični i prodorni zvuk pratiti sva važna događanja sljedeća dva dana, kao i nešto što Lastovci zovu halekanje, jedno zbilja specifično uzvikivanje pokladnog uzvika „Uvo“, tri puta za redom i prati sve važne dnevne ceremonije Poklada. Inače, ova sala je glavno mjesto održavanja plesnih večeri koje se organiziraju samo u pokladno vrijeme, a nazivaju se balo. Nakon ručka kojim je dominirala pašta-šuta i mnogobrojni bokali crnog i bijelog vina, otišli smo na sastanak s načelnikom kraj već spomenute potencijalne lokacije djelovanja naše buduće umjetničke kolonije – tzv. Kneževog dvora, posebice njegovog aneksa koji bi mogao služiti kao atelje i deponij nedovršenih djela i materijala. Ubrzo sam od načelnika saznao da u današnjoj građevini nikada nije bilo kneza, te da je naziv Knežev dvor time prilično netočan s obzirom na to da je današnja neorenesansna građevina napravljena u XIX. stoljeću na mjestu srušene građevine koja je stvarno služila za svrhe smještanja dubrovačkog upravitelja otoka kojem se pridodavala titula kneza. Interijer građevine je očuvan u izvornom obliku, sa zidnim freskama i očuvanim starim drvenim namještajem i ostalim uporabnim predmetima. Problem za građevinu predstavlja njena ispucana žbuka i vlaga koja je prilično narušila njen izgled, a taj će se proces nastaviti ako se uskoro nešto ne poduzme. Izgleda također, da je jedan od prijašnjih vlasnika bio prilično nestrpljiv da se „modernizira“ pa nije birao sredstva pri dovođenju električne energije u kuću što je ostavilo jasno vidljive ožiljke na svim zidovima. Načelnik nas je također proveo kroz obližnju crkvicu sv. Ivana Krstitelja gdje nam je pokazao pozamašnu zbirku uporabnih predmeta iz lastovske prošlosti koja je dušu dala za stvaranje formaliziranije etnografske zbirke u jednom adekvatnom izložbenom prostoru.

                S krajem susreta s načelnikom, došao je red na neformalniji dio našeg dana. Na jednom lastovskom trgu ispred župne crkve sv. Kuzme i Damjana čekala nas je Bruna, jedna od lastovskih prijateljica naše male tvrtke, s kojom ćemo provesti dobar dio dana. Sa sobom je donijela dva kostima, od kojih je za Andreja bio predviđen kostim kažnjenika, a moj me lansirao u nešto što bi se moglo gledati kao pokušaj da neki drag queen koji je tek zašao u transvestitske vode te pokušava slijediti nekakav image pčelice Maje, žena iz crtića Kremenko i Pipi Duge Čarape. Tako opremljeni, započeli smo dugu noć u kojoj smo bili sudionici jednog specifičnog lastovskog običaja, sakupljanja jaja po kućama. On podrazumijeva da različite grupe maškara obilaze obiteljske kuće po mjestu nakon što je iste obišla glavna družina sa sviračem na liri. U tim kućama ih čekaju jaja, kao i mnogobrojne druge delicije te pića od kojih je svima zasigurno najveću pozornost privuklo dobro vino i za lastovo, karakteristična rakija od ruže. Običaj mi je dodatno utvrdio lastovski osjećaj zajedništva i gostoljubivosti te me je podsjetio na upečatljive opise fiesta popraćenih koridama, koje je Ernest Hemingway doživljavao na sjeveru Španjolske, a također su uključivale posvemašnju otvorenost svih domova posjetiteljima, koji bi s bučnih festivalskih ulica  nastavljali svoje  gozbe i druženja u njima.   I tako je čitava večer ukratko bila sastavljena od mnogo pjesme, glazbe, gozbi i druženja po različitim obiteljskim domovima. U sklopu tih druženja, upoznali smo se s jednom curom iz Rijeke koja je obiteljski vezana za Lastovo te na njega dolazi svake godine. Tea, kako se ona zvala, je od nas saznala da želimo sljedeće jutro otići do Ubli i doživjeti taj prostor iz jednako profesionalne kao i osobne znatiželje. Budući da smo počeli ozbiljno razmatrati kako bi to čitavo područje moglo biti izvrsno mjesto za postavljanje i rad na budućim skulpturama i instalacijama nastalih djelovanjem umjetničke kolonije. Kako je ona bila smještena u Ublima, ponudila nam je svoju pomoć u obilasku naselja i obližnje vojarne Maršalke koju smo mi objeručke prihvatili.

              Na kraju večeri smo se vratili u dio mjesta pod imenom Pjevor, a već tijekom dana nam je ta lokacija postala od ključne važnosti s obzirom da se tu nalaze jedini kafići u mjestu kao i banka, pošta i dućani te smo uskoro postali regularni gosti kafića Mamilo, toliko da je konobarica na kraju već znala što ćemo piti prije same narudžbe. Ponovno smo posjetili jedan od dva tamošnja kafića koji je tu večer više ispunjavao funkciju noćnog kluba, no zagušenost lokala, kao i njegova, po našim ukusima ne baš ugodna muzika su uzrokovali da smo ipak ostatak večeri proveli ispred klub. Tamo smo morali biti jako pažljivi gdje gazimo i sjedimo s obzirom da se dio jaja očito predviđenih za Poklad nije skuhao nego ih je otočka ekipa iskoristila međusobno gađanje po Pjevoru. Ovu noć nismo ispali teški penzioneri kao prvu večer te smo pokušali doživjeti do kraja čitavu noćnu proslavu dolaska zasigurno najvažnijeg dana tijekom trajanja Lastovskog poklada.

DRUGI DAN: UBLI, KONOPAC I VATRA

             Probudivši se sljedeći dan shvatili smo da prije bilo kakve ekspedicije do Ubli trebamo popiti jednu kavu na Pjevoru, koji je s obzirom na svoju prometnu poziciju bio idealno mjesto da autostopom uhvatimo vožnju budući da je autobus išao prerano ili prekasno za naš ukus. Brzim slijedom, zahvaljujući sada već poslovičnoj lastovskoj zelji da pomognu putniku-namjerniik, vrlo smo se brzo našli u Ublima. Doslovno svi vozači kojima smo autostopirali su se zaustavljali, iako je tek šesti išao u pravcu Ubli. Dolaskom u Uble nisam se mogao oteti dojmu koliko traga je ostavila prošlost na to naselje. Od prvotnog antičkog naselja do danas su preživjeli ostatci bazilike sv. Petra, kao i kompleksa ville rustice. Posebno nisam mogao ne primijetiti tri sarkofaga koja su se nalazila iznad čitavog arheološkog nalazišta, pogotovo koliko su ugroženi s obzirom na to da je samo pitanje vremena kada će erozija tla i urušavanje zida ispod njih uzrokovati još jednu lokaciju u Ublima koja izgleda kao da je preživjela, ili točnije nije preživjela jednu kataklizmu. Kad smo već spomenuo kompletnu propast svega mogućeg, vrijeme općenito nije bilo velikodušno prema Ublima. Nakon propalog   urbanističkog projekta za vrijeme talijanske vlasti nad otokom, prouzrokovan nevoljkosti Lastovljana da se presele u Uble i rade u novootvorenoj tvornici sardina, a zatim egzodusom Talijana koje je talijanska vlast dovela na otok da rade u tvornici umjesto njih, čitavo je naselje tijekom godina tonulo u zapuštenost. Unatoč tome što je za vrijeme socijalističke Jugoslavije  Uble doživjelo novi polet prouzrokovan otvaranjem hotela Sirena i podizanjem obližnjih vojarni koje su obilježile povijest Lastova, ono će prouzrokovati dugoročno još veće probleme za naselje, pa tako i za čitav otok. Strateška lokacija Lastova je kao i u slučaju Visa uzrokovala posvemašnju izolaciju otoka. Iako je dolazak mnogih vojnika i časnika   unio koloritet u lokalni život, kako su nam naši domaćini u apartmanima spomenuli, mnoge Lastovke i njihova djeca koje su s istima osnovale obitelji danas žive u različitim zemljama bivše Jugoslavije. Raspadom te države i svega što je ona predstavljala u ratnom vihoru 90-tih, kao i ranije raspadom talijanskih snova o novoj rimskoj imperiji na Sredozemlju, Uble doživljavaju još jedan udarac te i objekti sagrađeni u obje države počinju tonuti u zapuštenost. Bez obzira na jedan šarm građevina tog mjesta i čitavog neposrednog okoliša, Ubli danas odišu atmosferom post-apokaliptičnog naselja u koje se život nakon padanja bombi ili kakve druge kataklizme pokušava obnoviti i podignuti ponovno iz temelja.

               Prolazeći kroz vojarnu Maršalka koja je nekada bila pravi mali grad vojnika, moj se osjećaj povratka u neka prošla vremena samo još više pojačao, posebno vidjevši parole iz bivše države koje su prštale optimizmom i neispunjenom željom za vječnim postojanjem Jugoslavije koja će prebroditi sve vanjske i unutarnje izazove. Netko bi sada mogao filozofirati o nekakvoj modernoj verziji Ozimandiasove melankolije no ne bih ulazio u to dalje jer ne želim smarati ljude nekim observacijama takve vrste. Da se vratim na važnije, naši pokušaji da nađemo nekakav zgodni suvenir iz tog vremena se u startu pokazao nerealan, budući da su lokaciju vojarne prošle horde turista i ostalih posjetitelja koji su ogolili sve kao termiti pa tako čak nismo mogli pronaći niti dokumente iz tog vremena koje je Tea ranije pronalazila. Povratkom u Uble mogli smo doživjeti i unutarnji dizajn talijanske fašističke arhitekture odlaskom u Teinu kuću na čijoj smo terasi zatim popili kavu i čaj te malo pročavrljali prije našeg zajedničkog odlaska na početak glavnih pokladnih zbivanja taj dan. Tijekom tog razgovora saznao sam da na Lastovu uopće nema zmija otrovnica, da bi par dana nakon pročitao zanimljivu legendu po kojoj je prilikom bijega ilirske kraljice Teute na otok Lastovo ona zaštitila božanstvo zmija od Rimljana te su se zmije odužile tako da su svu svoju snagu dale ovom otoku i time nestale s njega zauvijek uklanjajući prijetnju od otrovnica s ovog otoka.

7

                Povratkom u Lastovo došli smo u pravo vrijeme da vidimo početak događanja na taj najsvečaniji pokladni dan. Na taj dan se okupljaju svi pokladari sa svojim karakterističnim crveno-crnim uniformama kao i lijepe maškare te im predstavnici svjetovne i crkvene vlasti na otoku daju dopuštenje za početak mimohoda, čiji je neizostavni dio mačevanje koje me je automatski podsjetilo na Morešku. Do prije jednog stoljeća korišteni su pravi mačevi, što je vjerojatno dovelo do dovoljnog broja povreda i izgubljenih prstiju tijekom stoljeća da ih zamjenu s mačevima od drva. Kako je običaj stariji od bilo kakvih ideja o emancipaciji, pokladari mogu biti samo muškarci dok se žene okupljaju u posebnu grupu lijepih maškara koje po tradiciji moraju imati izdvojene procesije i mimohode po mjestu te se nikada ne smiju sresti do samog završnog okupljanja na trgu kod zgrade Općine. Tamo počinju zadnja pokladna kola koja završavaju sa spaljivanjem Poklada koji tijekom dana slijedi muške pokladare na leđima magarca. Tijekom čitavog dana, pogotovo kako se počela spuštati noć postao sam zabrinut da će manjak tekstila na mnogobrojnim kostimima lijepih maškara uzrokovati probleme s hladnoćom s obzirom na to da je tek početak veljače, a neki su bili odjeveni kao da je kolovoz, no sve energičniji i žešći plesovi maškara kao i pristupačnost dobrog vina je sigurno poništila bilo kakve osjećaje hladnoće. Primjetio sam da su mnogi od tih kostima upareni, što je stari običaj da lijepe maškare uvijek moraju ići u parovima koji uvijek imaju identične kostime.

                  Bez obzira koliko nas je slavljenička atmosfera obuzela, uskoro su se naši želuci počeli buniti protiv nas te smo odlučili potražiti kakvo zgodno mjesto za ručak. Već ubrzo smo počeli nazirati razmjere naše  fatalno netočne pretpostavke da bi neka od nekoliko konoba  trebala biti otvorena za turiste i posjetitelje koji su došli uživati u spaljivanju jadnog Poklada. Uskoro smo poželjeli i da smo mi od slame kao on tako da ne osjećamo glad koja je nastupala. Nakon što smo konačno shvatili da su sve konobe zatvorene ili da su rezervirane za privatne večere i zabave krenuli smo prema Studencu na Pjevoru, jedinom dućanu za koji smo bili pod uvjerenjem da bi trebao raditi no uskoro s panikom shvatili da je on također zatvoren. Uskoro smo se počeli osjećati kao nekakvi Robinzoni, nasukani i gladni na otoku te smo sljedećih sati živjeli od zadnjih jabuka, brusnica i lješnjaka koje smo srećom štedjeli do tada.

                    Nakon naše neuspješne potrage vratili smo se ceremoniji da odvratimo misli od nastupajuće gladi. Pokladari su se polagano spuštali prema Trgu lastovoskog poklada praćeni lirom i pjevajući tradicionalne pjesme od kojih mi je najviše ostala u pamćenju Izašla je zelena naranča koja se kontinuirano izvodila tijekom čitavog dana. Povremeno bi stajali u pojedinim dvorištima kuća  gdje bi izvodili svoja kola i mačevanja. Došavši na Trg lastovskog poklada uslijedila je ceremonija culjanja tj.  guranje lutke Poklada, napunjene petardama, s vrha brda, iznad sela, koja konopcem klizi prema Trgu lastovskog poklada, popraćeno tempiranim eksplozijama petardi na njoj. Nakon što je culjanje  izvršeno tri puta i nakon plesova koje su izveli pokladari, a zatim i lijepe maškare, obje su se grupe ponovno s lirom i pjesmom uputile na općinski trg gdje su se odvijala posljednja pokladna kola prije spaljivanja Poklada. Nakon njegovog spaljivanja i vatrometa gomila ljudi s trga se ubrzo raspustila i otišla na večeru, pripremajući se za posljednji balo pokladnih dana prije početka korizmenih suzdržavanja. Krajem glavnih večernjih događanja, mi smo u zadnjem, očajničkom pokušaju pronalaska bilo kakve hrane otišli do obližnje konobe Fumari te smo toliko ganuli vlasnike da su nam dali rezervirane stolove i vrlo primamljive obroke, iako smo tada bili toliko gladni da bi nam bio primamljiv i oplat od cipela. Nakon večere, naša namjera da platimo obrok je bila odmah prekinuta od strane vlasnice, unatoč našim uzaludnim nagovorima da prihvate plaćanje pa smo slegnutih ramena otišli iz konobe, zahvalni na obroku i s obećanjem da ćemo se vratiti i odužiti kada dođemo na ljeto, s jednim pozamašnim i ovaj put naplaćenim obrokom.

98,  











OPRAŠTANJE OD LASTOVA I POVRATAK

                   Večer je završena našim već ceremonijalnim odlaskom u kafić Mamilo, gdje smo se kratkim pićem opraštali od Lastova i time propuštajući završni pokladni balo. Mogao bi reći da je za raniji odlazak na spavanje u 22 sata zaslužna naša bezgranična mudrost jer smo se morali zbog trajektnog rasporeda buditi već u 3 ujutro što baš i ne bi bilo točno. Zapravo je presudila naša potpuna iscrpljenost nakon dana ispunjenih događajima te nam je trebalo bar malo odmora prije našeg dugog povratka, pogotovo za Andreja koji je morao prevaliti mnogostruko veći put od mene da se vrati kući. Naša nadanja da ćemo se bar naspavati na trajektu su se uskoro raspršila s obzirom na to da je taj dan nastupila oluja prema kojoj se ona na našem dolasku učinila kao vrapčev lepet. U brodskim su  salama počele uskoro padale stolice, a ponekad upraćene i ljudima na njima. Gledanjem kroz daleki prozor s nelagodom sam shvatio da se otok Hvar, koji je bio u neposrednoj blizini, vidi prilično isprekidano s obziromna to da se brod klatio toliko da se uglavnom vani vidjelo samo zapjenjeno more ili nebo. U Split smo se vratili prilično izvaljani no i dalje čitavi. Nakon zadnjih obaveza tijekom jutra i opraštanja s Andrejom kojeg na našu veliku žalost čekalo još puta prije konačnog odmora i vremena za refleksiju. Iako je ova avantura trajala jedva nešto više od 48 sati, zbog svega što smo prošli, vidjeli, čuli, iskusili i okusili činilo da se stvorio prostorno-vremenski mjehur u kojem su vrijedila druga vremenska pravila te je vrijeme teklo sporije. Sada, kada su ovi dani iza mene, već znam da će oni ući u jedan malo ekskluzivniji klub onih dana koji su zbog količine doživljaja ostali zauvijek svježi i jasni kao što su što su bili na početku te će oni zauvijek služiti kao vremenski markeri na putovanju kojeg zovemo život.

среда, 13. април 2016.

AiR Lastovo 2016: Lastovska nezainteresovanost

Lastovska nezainteresovanost

   Čini se da posebnost Lastova počiva na uzajamnoj viševekovnoj interakciji ostrva i „ostatka sveta“. Prilična fizička izolovanost u odnosu na kopno i orijentisanost „u se’ i u svoje kljuse“ je, izgleda, uslovila jedan specifično drčan i naizgled nezainteresovan stav prema raznim „dođošima“ i njihovim namerama. U prošlosti su bili zanimljivi kao potencijalno važna tačka mediteranskih trgovinskih puteva, ili kao prva/ poslednja fortifikacijska kota. Tokom istorije su bili i česta meta piratskih osvajanja, baš zbog tog ambivalentnog i nejedinstvenog poimanja Lastova od strane ljudi sa kopna; sjajno mesto za skrivanje, ali i zgodna odskočna daska za nove pljačkaške pohode. Izgleda da su gusari imali najmanje uspeha od svih drugih na Lastovu; upravo Lastovski poklad priča na paganski način obrađenu legendu o tome kako su, ujedinjeni, uz pomoć prirodnih nepogoda, ostrvljani uspeli da odbrane Lastovo od pljačkaša.
   Lastovo, danas, predstavlja priličan izuzetak opštem poimanju hrvatskih ostrva, kao omiljenih turističkih destinacija. Fokusirano na sebe, ostrvo, svoju autohtonost predstavlja netaknutom prirodom, prilično uočljivim i ponegde dobro očuvanim nasleđem iz prošlosti (bez obzira na koju epohu se odnosi) i svojim shvatanjem protoka vremena, tako sličnog mentalitetu meštana zabačenih sela na kopnu. Stiče se (naivan?) utisak da ni danas, u našem globalnom selu, ne žure da uspostave svoje mesto i zgrabe svoj deo kolača; kao da imaju svest o tome da bi, na takav način, prokockali svoju posebnost.
    Gotovo potpuna nezainteresovanost prema lifestyle- u ljudi sa kopna može da deluje kao proračunata poza iskusnih trgovaca, ali i kao istinska namera da se odupru opštim konzumentskim trendovima. Sasvim je normalno da, ako se zateknete, tokom Poklada na Lastovu, ostanete gladni, iz prostog razloga što nijedna konoba, ni trgovina tada ne radi, a, svi koji treba da su tu i raduju se prazniku, jesu i siti i veseli. Elem, jeli su kod svojih kuća. Nije neobično da se sa gnušanjem posmatraju ponude povrća i voća na splitskoj pijaci, jer su „veštačke“, a da se dobrim vinom smatra samo ono koje je na tradicionalan način proizvedeno, za sopstvene potrebe. Lastovci odbijaju da poveruju da je danas moguće napraviti devičansko ulje od maslina, bilo gde osim kod njih, i to na retkim mestima, uz upotrebu starih mašina.
   Poseban „ponos“ Lastovaca je vezan za (ne)postojanje plaža. Zapravo, reći će vam kako ih ima i kako su divlje, ali su „njihove“ i nemaju nameru da ih „urbanizuju“ i prilagode opštoj predstavi. Sa posebno kiselim izrazom lica govore o onim plažama, na koje je prenesen šljunak, sitni pesak, jer- nije originalan. Jedinstven pra- ekološki stav, koji dominira na svakom ćošku, vremenski ritam, koji se meri iskustvom prošlih vremena i svest o sopstvenoj prošlosti, kakva god ona bila u tako ograničenom i izolovanom prostoru, samo stvara sliku o ostrvu koje nema nameru da ispunjava ničije želje, nego želi da se razvija po sopstvenim potrebama. Lastovo nije instant turistička destinacija, a neće to ni biti, nego mesto življenja. Vrlo selektivno, prkosnog smisla za humor. Slično kao i umetnost.                                                                                                                                                                Andrej Bereta, 11.02.2016.
   AiR Lastovo 2016.

   AiR Lastovo 2016, kao prva umetnička rezidencija na ostrvu Lastovo u Hrvatskoj, zamišljena je kao jednomesečna kreativna interakcija sa ostrvom.

   Uključivanje u lokalni kontekst je zamišljeno kao način za podsticanje istraživanja i nove umetničke produkcije. Ova rezidencija se nalazi u sklopu šire mreže projekata koji imaju za cilj podizanje svesti o, principijelno, kulturnoj baštini ostrva, potrebom za renovacijom napuštenih i propalih objekata, kao i uključivanja zajednice u očuvanje svoje okoline.

   Rezidencija je otvorena za umetnike koji rade u različitim medijima (tradicionalni i savremeni), a koji mogu biti postavljeni i/ili izvedeni u galerijskom i različitim javnim prostorima: grad Lastovo, mesta Uble i Skrivena Luka. Program je takođe otvoren za kustosko-umetničke projekte i istraživanja.

Kustosi: Andrej Bereta i Srđan Tunić (istoričari umetnosti, kustosi).




Glavni partneri:
  • Udruženje građana "Artikal: društvo za negovanje i promovisanje savremenog i slobodnog umetničkog izražavanja", Srbija, Beograd.


Partneri/ prijatelji i podrška: Umjetnička inicijativa "PAŠARIN" iz Splita, Općina Lastovo, Lokalna akcijska grupa (LAG) Brač, Uljarska zbirka "Muzej uja" iz Škripa, Općina Tučepi, Nomad iz Zagreba, Ka kultura u Tučepskin Zaseocima, Turistička zajednica Općine Tučepi, Turistička zajednica grada Supetra, NEXTBIKE sustav javnih bicikala d.o.o, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Jadrolinija, European Coastal Airlines, ICOM Hrvatska, Sveučilište u Splitu (Filozofski fakultet i Umjetnička akademija).
Kontakt: air.lastovo@gmail.com

Vest na SEEcult.

среда, 30. септембар 2015.

Program at TransEuropa festival in Belgrade 2015



Workshop: 
About artistic mobility and networking in the Balkan and Maghreb region



Kulturni centar Grad, Braće Krsmanović 4
Date and time: 1st October, 17-20:30h
Curated by: Andrej Bereta (ARTIKAL, Serbia/B&H) and Xavier de Luca (JISER, Spain/Tunisia/Algeria)
Language: English
Short description:
With this program (presentations, workshop and discussion) we aim to collect fragments of different experiences and practices, to joint them together in a group discussion in order to provide an overview of challenges of transnational works, fostered by civil (non-profit) initiatives and showcased by running mobility programs.
More info at TEF's website
For registration, please:
- and send an email to andrej.bereta(at)gmail.com
For Q/A: andrej.bereta(at)gmail.com, +381641334129

Contents:
- Mapping of funding programs and artistic mobility projects around the Mediterranean
- Mobility of artists, cultural managers, artworks, contents and knowledge
- Approaches and needs for the development of artistic projects, from intervention in public spaces to “cultural distances”
- Challenges: Sustainability and professional development of teams, projects, platforms and their funding strategies.

Objectives:
- Mapping dominant challenges, obstacles and solutions
- Sharing opportunities for funding
- Speaking out about the precariousness of working conditions
- Networking (potential for collaborations)
 
Long description:
Mobility in the art world is a great chance to reflect, exchange, get engaged in a different socio-cultural context, and to create points of connection. Although it seems as necessarily accompanying the globalization process, it bears many challenges and reflects existing inequalities. A strong focus or the lack of it in countries' policies or mobility funds opens a discussion about which geo-political regions are better connected and why, which countries and professions could benefit most, as well as an awareness of exclusion of the other part of the world from that picture.

By relaying on existing independent initiatives and mobility funds, the aim of this program is to share experiences and initiate a joint discussion in Belgrade, trying to map key mobility challenges, difficulties and opportunities. The mobility we have in mind is predominantly focused on Balkan, EU, Maghreb countries, and well as overall Mediterranean region.

The organizers will present a couple of realized residencies and international mobility programs in the past years, providing their context of work and experience, such as:

- Residencias de Creación TNS>BCN 2010-2014 (Barcelona, Spain, and Tunis, Tunisia)
- Ars Kozara art in nature laboratory (Prijedor, Bosnia and Herzegovina) and
- Trans-Cultural Dialogues (Algiers, Algeria).


Curated by:
Xavier de Luca, art historian and manager, curator and photographer (JISER Reflexions Mediterrànies, Barcelona/Tunis)
Andrej Bereta, art historian and freelance curator (Kustosiranje/About and around curating, Civil Association ARTIKAL, Belgrade)
Support: Srđan Tunić, art historian and freelance curator

Partners:


петак, 24. јул 2015.

8. Ars Kozara: Rezultati Javnog poziva



SPISAK ODABRANIH UMJETNIKA/ CA:

Na bazi kvaliteta i izvodljivosti rada, prilagođenosti resursima i kontekstu Ars Kozare, odabrali smo sledeće umjetnike/ce za 8. Ars Kozaru:

  • Dajana Durić i Jelena Batelić (Rijeka / Labin, Hrvatska)

  • Đurđica Bjelošević (Banja Luka, B&H)

  • Fredone Fone i Joana Quiroga (Vitória / Serra, Brazil)

  • Giacomo Regallo (Carnate, Italija)

  • Nikolina Butorac (Zagreb, Hrvatska)

  • Udruženje Polimorf (Beograd, Srbija)

  • Udruženje likovnih stvaralaca Rizba (Trebinje, B&H)

  • Sandy Ding (Peking, Kina)

  • Sunčica Pasuljević Kandić (Lukićevo, Srbija)

ČESTITAMO!

Svim ostalim umjetnicima/cama se zahvaljujemo na interesu i vremenu i ohrabrujemo vas da pratite dalji rad Ars Kozare i aplicirate u 2016.

Ars Kozara tim i žiri:
Nemanja Čađo, Andrej Bereta, Srđan Tunić

24.07.2015 Prijedor (BiH), Mexico City (MX)